Božidar Pavelić

Božidar Pavelić diplomirao je na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. godine. Završivši poslijediplomski studij 1991. godine obranio je magistarski rad “Antimikrobni učinak kalcijevog hidroksida na mikroorganizme Streptococcus mutans, Streptococcus faecalis i Candida albicans, in vitro”. Od 1992. do 1995.godine obavlja specijalistički staž iz područja dentalne i oralne patologije s parodontologijom a specijalistički ispit položio je 1995. godine. U ožujku 1999. godine obranio je disertaciju ”Uloga tumor supresorskih gena tijekom razvoja cističnih tvorbi čeljusti”. U zvanje docenta izabran je 1999.godine, u zvanje izvanrednog profesora 2004. godine a u zvanje redovitog profesora 2014. godine.
Voditelj je kolegija doktorskog studija «Histopatološke osnove periapeksnih bolesti» i stručnog kolegija “Mogućnosti estetskog zbrinjavanja u restaurativnoj stomatologiji” na poslijediplomskom stručnom studiju. Autor je i suautor mnogobrojnih stručnih, znanstvenih i preglednih radova. Stručno se usavršavao u istraživanju histopatoloških promjena usne šupljine i restaurativne stomatologije („Institut für Oral Pathologie“Universität Hamburg i Zahn-Mund Klinik“ Universität Würzburg, Universität Münster, Universität Zürich). U svakodnevnom radu uže područje interesa su mu mogućnost primjene suvremenih materijala i biooksidacijske plazma terapije u estetsko-restaurativnim zahvatima, provođenje složenih endodontskih zahvata te zbrinjavanje trauma. Aktivni je sudionik i organizator domaćih i međunarodnih simpozija te aktivno sudjeluje u organizaciji i vođenju tečajeva za stručno usavršavanje stomatologa.
Izbjeljivanje zubi: kako do željenog uspjeha a bez neželjenih pogrešaka
Postupci izbjeljivanja zubi obilježili su estetsku dentalnu medicinu zadnjih desetak godina kako po izboru materijala za izbjeljivanje tako i o izboru samih tehnika provođenja. Izbor materijala i tehnike uvelike je povezan s vrstom obojenja ali i kompetentnosti terapeuta u načinu provođenja terapijskog postupka. Uzroci obojenja mogu se, prema vremenu nastanka, podijeliti na preeruptivne i posteruptivne, dok se prema uzroku i mjestu nastanka mogu podijeliti endogene i egzogene. Materijali koji se najčešće rabe za izbjeljivanje zubi su različite koncentracije gela vodikovog i karbamid peroksida. Nepridržavanjem propisanih smjernica za rad i provođenje kliničkog postupka izbjeljivanja može u konačnici dovesti do neželjenih posljedica (osjetljivost zubi, resorpcija korijena) te na taj način umanjiti uspješnost provedenog postupka.
Izlaganje će obuhvatiti osnovne teoretske osnove o fizičko-kemijskim svojstvima sredstava za izbjeljivanje, vrstama obojenja zubi te prikazom provođenja kliničkog postupka izbjeljivanja na vitalnim i avitalnim zubima s posebnim osvrtom na moguće pogreške u kliničkom radu.
MASTERCLASS: Primjena vlakana u estetsko-restaurativnim terapijskim postupcima: teoretske osnove i klinički postupci
Iako se o mogućoj primjeni vlakana u restaurativnoj dentalnoj medicini govorilo i prije pedesetak godina tek se uvođenjem suvremenih kliničkih postupaka uspjelo postići zapažene kliničke rezultate. Danas je na tržištu stomatoloških materijala moguće pronaći različite vrste vlakana koja se međusobno razlikuju bilo po kemijskom sastavu bilo prema načinu izrade. S obzirom na kemijski sastav dijele se na estetska (polietilenska i staklena) i neestetska (kevlar i ugljična) vlakna. Navedena vlakna mogu biti dostupna kao pojedinačna ravna vlakna ili u pletenom odnosno tkanom obliku. Čimbenici o kojima ovisi čvrstoća vlaknima ojačanih kompozita jesu broj i smjer vlakana, obloženost vlakana organskom smolom, svezivanje vlakna s organskom smolom te sama svojstva vlakana i organske smole. S obzirom na način izrade razlikuju se vlakna s jednostrukim, dvostrukim i višestrukim usmjerenjem. Vlakna mogu biti tvornički impregnirana organskom matricom ili je potrebno provesti postupak impregnacije prije ulaganja u kompozitnu osnovu. Nedostatna obloženost vlakana organskom matricom može uzrokovati slabljenje fizičko-mehaničkih svojstava te posljedično utjecati na uspješnost terapijskog postupka. Pravilnom primjenom vlaknima ojačanih kompozitnih materijala mogu se postići zavidni klinički rezultati te bi njihova primjena mogla predstavljati sredstvo izbora za izradu različitih udlaga i estetsko-restaurativnih nadomjestaka.
Cilj praktičnog tečaja jest prikazati teoretske osnove o fizičko-kemijskim karakteristikama vlakana, prikazati provođenje kliničkih postupaka „korak po korak“ (splintovi, nadogradnje, izrada međučlanova) te navedene restaurativne postupke provesti na modelima.